2009. srpanj 10
2009. srpanj 06
Most na Žepi se raspada!
Mustafa Manović, predsjednik mjesne zajednice Žepa posljednjih dana na sve strane šalje dramatične apele, ali na njih niko ne odgovara. On upozorava da čuveni most na Žepi propada, da se, zapravo, raspada i traži pomoć nadležnih. Međutim, odgovora ne dobiva.
Manović ističe da se na desnom luku mosta pojavila pukotina koja se stalno širi prema stoji na koju se ta građevina oslanja.
Strahujemo da će most nestati pošto je u fazi raspadanja. Nikome od nas mještana Žepe nije jasno šta ga još drži, a li nam je jasno da neće dugo izdržati ako se pod hitno ne sanira – napisao je Mustafa Manović u pismu Vladi Republike Srpske, Komisiji za zaštitu nacionalnih spomenika BiH i Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika RS. Naša Mjesna zajednica brine se o održavanju obala, ali za popravku mosta mi nemamo sredstava.
I on i mještani Žepe su ogročeni što još niko iz nadležnih institucija nije došao na lice mjesta.
- Konstrukcija mosta totalno je popustila, ograda je pala u vodu i samo što se nije srušio. Onaj ko prelazi preko njega, rizikuje svoj život. Ne vjerujemo da će izdržati duže od godinu, najviše dvije godine – upozoravaju mještani.
Most vezira Jusufa sagrađen je u 16. stoljeću, a 1967. godine premješten je 500 metara uzvodno od Žepe jer ga je ugrožavalo akumulaciono jezero hidroelektrane Bajina Bašta. Nobelovac Ivo Andrić kazao je da „most na Žepi izgleda kao da su dvije obale izbacile jedna prema drugoj svaka po zapjenjen mlaz vode i da su se ti mlazevi sudarili, sastavili u luk i ostali tako za jedan trenetuak, lebdeći nad ponorom“.
(San)
Manović ističe da se na desnom luku mosta pojavila pukotina koja se stalno širi prema stoji na koju se ta građevina oslanja.
Strahujemo da će most nestati pošto je u fazi raspadanja. Nikome od nas mještana Žepe nije jasno šta ga još drži, a li nam je jasno da neće dugo izdržati ako se pod hitno ne sanira – napisao je Mustafa Manović u pismu Vladi Republike Srpske, Komisiji za zaštitu nacionalnih spomenika BiH i Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika RS. Naša Mjesna zajednica brine se o održavanju obala, ali za popravku mosta mi nemamo sredstava.
I on i mještani Žepe su ogročeni što još niko iz nadležnih institucija nije došao na lice mjesta.
- Konstrukcija mosta totalno je popustila, ograda je pala u vodu i samo što se nije srušio. Onaj ko prelazi preko njega, rizikuje svoj život. Ne vjerujemo da će izdržati duže od godinu, najviše dvije godine – upozoravaju mještani.
Most vezira Jusufa sagrađen je u 16. stoljeću, a 1967. godine premješten je 500 metara uzvodno od Žepe jer ga je ugrožavalo akumulaciono jezero hidroelektrane Bajina Bašta. Nobelovac Ivo Andrić kazao je da „most na Žepi izgleda kao da su dvije obale izbacile jedna prema drugoj svaka po zapjenjen mlaz vode i da su se ti mlazevi sudarili, sastavili u luk i ostali tako za jedan trenetuak, lebdeći nad ponorom“.
(San)
2009. srpanj 02
Počelo istraživanje antičkog lokaliteta "Aqua S..."
Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo početkom sedmice je u saradnji sa Kutztown Univerzitetom iz Pensilvanije započeo realizaciju projekta arheološkog istraživanja na antičkom lokalitetu urbanog naselja Aqua S... na Ilidži, potvrdila je danas Feni koordinatorica projekta i arhitekt konzervator Zavoda Nermina Mujezinović.
Rezultat je to prošlogodišnje saradnje Zavoda i pomenutog Univerziteta kada su urađeni georadarsko snimanje lokaliteta, detaljna kartiranja i niz pripremnih radnji neophodnih za realizaciju projekta. Tada je potpisan i Memorandum o saradnji te dvije institucije.Na projektu još sarađuju i Zemaljski muzej BiH, Univerzitet Gothenburg iz Švedske te Boston Univerzitet, a podržala ga je i Općina Ilidža.
Mujezinović navodi da će, prema planiranoj dinamici, terenski rad trajati oko četiri sedmice, nakon čega će se pristupiti analizi i obradi rezultata, te izradi odgovarajuće dokumentacije.
Riječ je o lokalitetu koji je u stručnoj arheološkoj literaturi definiran kao rimsko naselje epigrafski dokazano kao kolonija, što predstavlja najveći pravni status nekog urbanog naselja u rimskom pravu.
Arheološki je iznimno zanimljiv i prepoznat još u austrougarskom periodu. Prostor općine Ilidža oduvijek je bio predmetom intenzivnih istraživanja koja su se u više navrata nastavila sve do sredine 20. stoljeća. Tada je istraženo šire područje lokaliteta te otkriveno postojanje nekoliko objekata. Među najmonumentalnije spada rimski hospicij - liječilište i vila urbana.
Stručni tim na realizaciji projekta istraživanja činit će bh. i međunarodni eksperti - arheolozi, historičari, arhitekti-konzervatori i historičari umjetnosti, podcrtala je Mujezinović. Stručni voditelj istraživanja bit će istoričar i direktor Zemaljskog muzeja BiH Adnan Busuladžić, koordinatorica projekta Nermina Mujezinović te članica tima arheologinja Ljiljana Jevtić.
Članove međunarodnog tima će, kao stručni voditelj istraživanja, predvoditi Christine Atiyeh sa Univerziteta u Pensilvaniji, dok će ostali članovi biti Mark Alonge s Boston Univerziteta, Christopher Sevara, Elisabeth Nikalsson i Daniel Gillberg sa švedskog Univerziteta Gothenburg, te Scott Atiyeh s Instituta za umjetnost u San Francisku.
Projekt će se u cjelosti finansirati iz granta koji je osigurao Univerzitet u Pensilvaniji, dok će se Zavod naći u ulozi investitora.
Rezultat je to prošlogodišnje saradnje Zavoda i pomenutog Univerziteta kada su urađeni georadarsko snimanje lokaliteta, detaljna kartiranja i niz pripremnih radnji neophodnih za realizaciju projekta. Tada je potpisan i Memorandum o saradnji te dvije institucije.Na projektu još sarađuju i Zemaljski muzej BiH, Univerzitet Gothenburg iz Švedske te Boston Univerzitet, a podržala ga je i Općina Ilidža.
Mujezinović navodi da će, prema planiranoj dinamici, terenski rad trajati oko četiri sedmice, nakon čega će se pristupiti analizi i obradi rezultata, te izradi odgovarajuće dokumentacije.
Riječ je o lokalitetu koji je u stručnoj arheološkoj literaturi definiran kao rimsko naselje epigrafski dokazano kao kolonija, što predstavlja najveći pravni status nekog urbanog naselja u rimskom pravu.
Arheološki je iznimno zanimljiv i prepoznat još u austrougarskom periodu. Prostor općine Ilidža oduvijek je bio predmetom intenzivnih istraživanja koja su se u više navrata nastavila sve do sredine 20. stoljeća. Tada je istraženo šire područje lokaliteta te otkriveno postojanje nekoliko objekata. Među najmonumentalnije spada rimski hospicij - liječilište i vila urbana.
Stručni tim na realizaciji projekta istraživanja činit će bh. i međunarodni eksperti - arheolozi, historičari, arhitekti-konzervatori i historičari umjetnosti, podcrtala je Mujezinović. Stručni voditelj istraživanja bit će istoričar i direktor Zemaljskog muzeja BiH Adnan Busuladžić, koordinatorica projekta Nermina Mujezinović te članica tima arheologinja Ljiljana Jevtić.
Članove međunarodnog tima će, kao stručni voditelj istraživanja, predvoditi Christine Atiyeh sa Univerziteta u Pensilvaniji, dok će ostali članovi biti Mark Alonge s Boston Univerziteta, Christopher Sevara, Elisabeth Nikalsson i Daniel Gillberg sa švedskog Univerziteta Gothenburg, te Scott Atiyeh s Instituta za umjetnost u San Francisku.
Projekt će se u cjelosti finansirati iz granta koji je osigurao Univerzitet u Pensilvaniji, dok će se Zavod naći u ulozi investitora.
2009. lipanj 28
Osmanagić stao i bubnuo
Piše: Boris Beck, Nacional
"Pa oni ne vjeruju!", uzvik je prostodušnog iznenađenja citiran iz Kur'ana u "Dervišu i smrti". Mene od nevjerovanja više iznenađuje sigurnost kojom ateisti poriču postojanje Boga, tako sigurni u znanstvenost svoje tvrdnje kao što je Semir Osmanagić siguran u postojanje bosanskih piramida. Ali ateizam počiva na jednako čvrstim znanstvenim temeljima kao i Bosanska piramida Mjeseca.
Pozvat ću u pomoć Karla Poppera. O njemu se 90-ih dosta govorilo u Hrvatskoj zbog njegova "otvorena društva", ali on je glasovit i po svojoj definiciji znanosti. Vrlo je jednostavna, iako pomalo neočekivana za one koji misle da znanost počiva na dokazu: znanost nije ono što se može DOKAZATI, nego ono što se može OPOVRGNUTI. Po tome je tvrdnja da se Sunce okreće oko Zemlje znanstvena jer se može opovrgnuti drugom tvrdnjom, a tvrdnja da me je anđeo čuvar izvukao bez ogrebotine iz posve smrskanog auta nije znanstvena jer ne možemo zamisliti protudokaz. Znanstveno, dakle, može biti i ono što nije istinito, kao što i istinito može biti neznanstveno.
Jedna od tvrdnji koje su istovremeno istinite i neznanstvene je izjava: "Bijele vrane ne postoje". Naime, već se sutra može pojaviti bilo tko s upravo takvom pticom u kavezu. Može li se ta izjava pretvoriti u znanstvenu? Može, ali nije lako. Za početak je moramo lokalizirati na neko razumno vrijeme i prostor, recimo za jedan dan na području maksimirske šume. Potom ćemo šumu podijeliti na sektore, u svaki sektor poslati potreban broj ljudi da ga pretraži kako bi se osvjedočio da u njemu nema bijelih vrana, a također moramo odrediti i promatrače koji će paziti da bijele vrane ne bi eventualno prebjegle iz jednog sektora u drugi. Tako ćemo na kraju pretrage moći sastaviti izvješće u kojemu će stajati da u vremenu pretrage i na tom području sa sigurnošću od, recimo, 96,6 posto, u Maksimiru nije bilo bijelih vrana.
To se, međutim, nije desilo s bosanskim piramidama. Nije Osmanagić prerovao planinu Visočicu, našao ondje temelje i zidove piramide, naselja i grobove radnika, njihove alate i nakit, igračke i boce, hramove i mačeve, pa onda to predstavio kao otkriće. On je jednostavno stao pred brdo, bubnuo da je to piramida, a ostalima prepustio čeprkanje. Mogao je isto tako reći da je vidio bijelu vranu u Maksimiru - a, vjerujte mi, da je to i učinio, i za to bi se našlo sljedbenika.
Dakle: reći da nema bijelih vrana i da nema Boga, jednako je znanstveno kao reći da ima bosanskih piramida i da ima Boga. Ili misliti da mi je Merkur naklonjen ili nenaklonjen dok ovo pišem. Molio bih zato ateiste, ufologe, agnostike, rašljare, antiteiste i horoskopdžije malo više skromnosti - isti smo, stoji u tekstu 'Vjeruju li ateisti u postojanje bosanskih piramida?'.
"Pa oni ne vjeruju!", uzvik je prostodušnog iznenađenja citiran iz Kur'ana u "Dervišu i smrti". Mene od nevjerovanja više iznenađuje sigurnost kojom ateisti poriču postojanje Boga, tako sigurni u znanstvenost svoje tvrdnje kao što je Semir Osmanagić siguran u postojanje bosanskih piramida. Ali ateizam počiva na jednako čvrstim znanstvenim temeljima kao i Bosanska piramida Mjeseca.
Pozvat ću u pomoć Karla Poppera. O njemu se 90-ih dosta govorilo u Hrvatskoj zbog njegova "otvorena društva", ali on je glasovit i po svojoj definiciji znanosti. Vrlo je jednostavna, iako pomalo neočekivana za one koji misle da znanost počiva na dokazu: znanost nije ono što se može DOKAZATI, nego ono što se može OPOVRGNUTI. Po tome je tvrdnja da se Sunce okreće oko Zemlje znanstvena jer se može opovrgnuti drugom tvrdnjom, a tvrdnja da me je anđeo čuvar izvukao bez ogrebotine iz posve smrskanog auta nije znanstvena jer ne možemo zamisliti protudokaz. Znanstveno, dakle, može biti i ono što nije istinito, kao što i istinito može biti neznanstveno.
Jedna od tvrdnji koje su istovremeno istinite i neznanstvene je izjava: "Bijele vrane ne postoje". Naime, već se sutra može pojaviti bilo tko s upravo takvom pticom u kavezu. Može li se ta izjava pretvoriti u znanstvenu? Može, ali nije lako. Za početak je moramo lokalizirati na neko razumno vrijeme i prostor, recimo za jedan dan na području maksimirske šume. Potom ćemo šumu podijeliti na sektore, u svaki sektor poslati potreban broj ljudi da ga pretraži kako bi se osvjedočio da u njemu nema bijelih vrana, a također moramo odrediti i promatrače koji će paziti da bijele vrane ne bi eventualno prebjegle iz jednog sektora u drugi. Tako ćemo na kraju pretrage moći sastaviti izvješće u kojemu će stajati da u vremenu pretrage i na tom području sa sigurnošću od, recimo, 96,6 posto, u Maksimiru nije bilo bijelih vrana.
To se, međutim, nije desilo s bosanskim piramidama. Nije Osmanagić prerovao planinu Visočicu, našao ondje temelje i zidove piramide, naselja i grobove radnika, njihove alate i nakit, igračke i boce, hramove i mačeve, pa onda to predstavio kao otkriće. On je jednostavno stao pred brdo, bubnuo da je to piramida, a ostalima prepustio čeprkanje. Mogao je isto tako reći da je vidio bijelu vranu u Maksimiru - a, vjerujte mi, da je to i učinio, i za to bi se našlo sljedbenika.
Dakle: reći da nema bijelih vrana i da nema Boga, jednako je znanstveno kao reći da ima bosanskih piramida i da ima Boga. Ili misliti da mi je Merkur naklonjen ili nenaklonjen dok ovo pišem. Molio bih zato ateiste, ufologe, agnostike, rašljare, antiteiste i horoskopdžije malo više skromnosti - isti smo, stoji u tekstu 'Vjeruju li ateisti u postojanje bosanskih piramida?'.
2009. lipanj 23
Nema novca za analizu pronalazaka iz Hutovog blata
.JPG)
.JPG)
Terenskih radova u Hutovom blatu, gdje su prvi put nađeni ostaci ilirskih brodova starih 2.200 godina, ove godine neće biti, niti su planirani, izjavila je voditeljica radova mr. Snježana Vasilj.
Kazala je da se sada potencira "kabinetski rad", odnosno obrada svega što je do sada pronađeno.Radi se o oko 1.000 inventarnih brojeva, odnosno 1.000 nađenih predmeta. Svaki taj predmet traži posebnu pažnju, a vrši se i odvajanje antičkog od prapovijesnog materijala.Osim toga, mr. Vasilj, zajedno sa svojom saradnicom Melisom Forić iz Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti BiH, planira podnijeti referat na ovogodišnjem kongresu Evropske asocijacije arheologa koji se održava u Južnom Tirolu, ali u vezi s prapovijesnim materijalom nađenim u blizini mjesta gdje su otkriveni brodovi.
Kazala je da se sada potencira "kabinetski rad", odnosno obrada svega što je do sada pronađeno.Radi se o oko 1.000 inventarnih brojeva, odnosno 1.000 nađenih predmeta. Svaki taj predmet traži posebnu pažnju, a vrši se i odvajanje antičkog od prapovijesnog materijala.Osim toga, mr. Vasilj, zajedno sa svojom saradnicom Melisom Forić iz Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti BiH, planira podnijeti referat na ovogodišnjem kongresu Evropske asocijacije arheologa koji se održava u Južnom Tirolu, ali u vezi s prapovijesnim materijalom nađenim u blizini mjesta gdje su otkriveni brodovi.
- To je ono na što smo se koncentrirali. Još neke ostatke treba dati na analizu C14, ali nedostaje sredstava. Samo jedna analiza C14 košta 400 eura, rekla je mr. Vasilj.
Upozorila je da problema, također, može biti i s pronađenim metalnim predmetima. Rimsko koplje se restaura i konzervira u Zagrebu, što je donacija Arheološkog muzeja u Zagrebu. Ali ima još nekoliko metalnih nalaza koje bi trebalo konzervirati, a mr. Vasilj trenutno ne raspolaže potrebnim sredstvima za taj posao.
2009. lipanj 22
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
Postovi
